Davanje krvi započeo sam još u ranoj mladosti, osamdesetih godina, kada su se u radnim organizacijama osnivali aktivi dobrovoljnog davanja – tadašnje “banke krvi”. Ideja je bila jednostavna, ali velika: imati dovoljno krvi u rezervi kako bi je u trenucima potrebe mogli dobiti naši članovi i njihove obitelji.
Već tada osjećao sam ponos zbog pripadanja skupini ljudi koji svojim malim činom omogućuju drugima drugu priliku. Ponos koji se ne može kupiti, nego samo darovati.
Uz taj ponos dolazila je i želja da se dobra volja širi. Nagovarali smo prijatelje, kolege i poznanike da nam se pridruže. A onda su stigla teška vremena Domovinskog rata, kada je krv bila potrebnija nego ikada. Svako davanje tada je imalo težinu koju riječi teško mogu opisati.
Godine su prolazile, a jubilarna davanja stizala su jedna za drugim. Ona su me motivirala da nastavim i dalje, da promičem humanost i da pokazujem kako jedan mali čin čini veliku razliku. Danas se približavam brojci od 110 davanja i zbog godina više neću moći darivati krv, ali s ponosom se prisjećam svakog odlaska na darivanje, susreta s predsjednikom Republike i priznanja koja sam dobio.
Zato želim istaknuti nešto što svatko treba znati:
Davanje krvi je najhumaniji, potpuno bezbolan čin koji traje manje od 10 minuta, a neprocjenjivo pomaže bolesnicima u potrebi. Krv i krvni pripravci nezamjenjivi su u medicini – nema ih u trgovini, nema ih u laboratoriju. Ima ih samo u nama.
I zato želim poručiti svim mladima:
Potrebno je samo krenuti. Sve nakon toga postaje lako.
Ako si zdrav – možeš darivati.
Ako daruješ – pomažeš.
Ako pomažeš – mijenjaš tuđi život.
Nemoj čekati. Pridruži nam se. Postani dio najhumanije priče.
Zahvaljujem Crvenom križu Osijek koji nas godinama prati, motivira i okuplja. Zahvaljujući njima, ova velika obitelj davatelja ostaje povezana i snažna.
Whoops! No connected account found. Try connecting an account first.